Litost

Bodljikavom žicom omeđan grad
već sa prvim sutonom upada u dubok san.
Noćni lovci kao iz neke antičke skaske
oštre svoje simitare i spremaju se za lov.
Ulični prodavci svoje semenke sole
roneći suze iz zakrvavljenih očiju
u usijane fišeke.
Jedna majka koja se sprema da podoji dete
uvek u isto doba večeri plače,
prisećajući se njegovih prstiju na usnama
i Verlenovih „Dragih ruku“ na njenom uhu.
Bodljikavom žicom omeđan grad
osvitom zasenčenog sunca naprasito se budi
i nedugo zatim pada u dubok san.

2 thoughts on “Litost”

Leave a comment