Odlazak u tamni vilajet

Vezan sam jezikom!
To je znak da se treba zagasiti.
Kikoćem se vilama u lice.
Sa svim zlom na učkuru dugom
povlačim čamno breme za sobom
i više nisam sam.

Podvukao sam slovo crnine.
Uvrežio se u pepelu i ljazi.
Glođu me aveti, harpije, crvi,
a ipak dišem dublje no ikad,
podan i dičan
u ovom ropcu s mirisom strvi.

Krvlju i suzama rovarim zemlju.
Utrobina mi lokva svih zala,
isposnica trnjem probodena,
pasja hrana i lovina,
ali ne, više nisam sam
i zemlja je tako mnogo dala.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s