Litost

Bodljikavom žicom omeđan grad
već sa prvim sutonom upada u dubok san.
Noćni lovci kao iz neke antičke skaske
oštre svoje simitare i spremaju se za lov.
Ulični prodavci svoje semenke sole
roneći suze iz zakrvavljenih očiju
u usijane fišeke.
Jedna majka koja se sprema da podoji dete
uvek u isto doba večeri plače,
prisećajući se njegovih prstiju na usnama
i Verlenovih „Dragih ruku“ na njenom uhu.
Bodljikavom žicom omeđan grad
osvitom zasenčenog sunca naprasito se budi
i nedugo zatim pada u dubok san.

Advertisements

2 thoughts on “Litost”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s