Hleb koji smo kupovali krvlju

Pamtiš
Te puste visine u đavoljem mraku
i mleko u oku majke milosnice.
Zakopane ptice u prastaru raku
i nevini pogled kroz metalno lice.

Pamtim
Sve svete daljine anđeoskog sjaja.
Epitimske reči; krunisane ale
koje behu divan tobogan do kraja
i umorne usne što su dugo cvale.

Pamtimo
Miris mrtve zemlje, ljubavi prekratke.
Slepi svetionik kraj koga smo stali.
Jedan lepi život i neke ostatke
suvog hleba kog smo krvlju kupovali!

Pamtiš
Sujetne i gorde dodire majušne.
Umivene perle, purpurne krčage.
Kikot omče kožne vrh vrata bezdušne,
opijene duše na izmaku snage.

Pamtim
Kako ti kiša i sunce kosu kvasi
i tvoje oči žalne boji u vedre,
dok pred tobom pevaju i siromasi
brišući mokre obraze ti jedre.

Pamtimo
Varljive minute, zoru kako mirno sviće.
Sivilo i reči što smo darovali.
Jedan lepi život i neke deliće
suvog hleba kog smo krvlju kupovali!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s