Poslednje zbogom

Ispod starog modrog lužnjaka,
Ladovina pusta debela,
Jedna velika crna raka
Par svećica i barjaka
Zuji ona pesma poslednja.

A kroz gustu krošnju
zrak po koji prođe
i osvetli epitaf na ploči
i svi nose crnu nošnju,
more suza pune oči.

Kandilo se kladi kao
stari poljuljani brod
i svima je mnogo žao,
polaze u mimohod.

Garnizoni ko rojevi,
uzdignuti svi strojevi.
Plotun puca revolverom,
ali sve sa strogom merom.

Odjekuje cela šuma.
Steg je na sred piluma.
Epitaf ko da cvili:
Doviđenja moji mili

Vetar mirno vence odnosi,
gasi svećice i prokosi
u visine duša odleće
miris tamjana nebom proleće

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s