Luzon

Zalivena suncem okorela zemlja
treperi pod tvojim nožicama belim.
Ranjena i crna spaljena i žedna.
Meka i duboka mistična i drevna.
Na njoj sam ti nekad štrikao slobodu,
umazanim čelom dubio sam kamen,
a krvavim jezikom poganim i vrelim
ljubio sam nebo i tvoj svetli pramen.

Urlici dubina držali nas budne.
Probodena tela na četiri mesta!
Pod pritiskom sjaja zlobe i neverstva
klijali su novi plodovi čoveka.
Plavo i crveno, zeleno i belo
i svadbeni ples bez dodira tela
na usahlom zrncu to bezgrešno delo,
opravdano žudnjom ispod crnog vela.

Zalivena suncem okorela zemlja
grli sirotane pepeljastog tena,
uboga od stope vampirskoga kova;
majka i ubica devojka i žena.
Svakoga me jutra muči ista jad.
Ko se sada budi mrtav ispod granja,
ko to hita slepo u još jedan pad
i ko se to radja, a ko pokop sanja?

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s